Poštarini se pomolimooooo... svecu hram izgradimooooo...

Photo by: Žarko Ptiček

Kada je mala Tijana Ognjanović umirala, "lečili" smo je dobrovoljnim SMS porukama građana, kad su poplave potopile pola Srbije, vodu smo iz kuća izbacivali dobrovoljnim SMS porukama građana... ali zato kada treba još malo uglancati mermer velelepnog Hrama Svetog Save na Vračaru, spremno uskače država da pomogne?!
Kako?
Tako što vam na svaku pošiljku koju šaljete JP "Pošta Srbije" prisilno naplati dodatnih 10 dinara za izgradnju Hrama!
Da li je ovo opciono, pitaju li vas u pošti želite li da donirate novac u tu svrhu? Jok! Jednostavno vam na formular rukom našaraju još i pomenutu cifru i to je to, ako nećeš, a ti lepo bato sam ponesi pismo na odredište jer bez prigodne žrtve najmasovnijoj veri ove naše, navodno, sekularne države, vrli poštar ti ga nositi neće...

Nije ovo prvi put, gradili smo mi kroz tu bonus poštarinu i TV toranj na Avali i ko zna šta sve ne... a i pomenuti Hram Svetog Save dotiramo maltene od kamena temeljca na ovamo. Prema dostupnim informacijama, od 2001. do 2012. godine se kroz doplatne poštanske markice za Hram Svetog Save u državnu kasu slilo 462 milona dinara (cca 4.000.000 EVRA)!

  • GODINA / BROJ ŠTAMPANIH MARKICA / CENA

  • 2001      / 21.250.000                            / 1,9 din
  • 2002.     / 2.500.000                              / 3,5 din
  • 2003.     / 2.500.000                              / 3,5 din
  • 2004.     / 3.000.000                              / 8 din
  • 2005.     / 3.000.000                              / 8 din
  • 2006.     / NEMA PODATAKA
  • 2007.     / 3.000.000                              / 10 din
  • 2008.     / 12.000.000                            / 10 din
  • 2009.     / NEMA PODATAKA
  • 2010.     / 5.000.000                              / 10 din
  • 2011.     / 7.500.000                              / 10 din
  • 2012.     / 8.200.000                              / 10 din


Sve je rešeno prigodnom uredbom Vlade Srbije, uredno objavljenom u Službenom glasniku, čime je praktično ozakonjena dodatna pljačka ionako osiromašenog naroda za još jednu mutnu stavku više uz redovne namete. Neko će reći "Možeš misliti 10 dinara, za to ionako ništa ne može da se kupi". Slažem se, ali 10 po 10, stigosmo mi lepo do četiri miliona, i to onih pravih, evropskih para. Ako zanemarimo one koji će prokomentarisati u stilu "Ko još danas šalje pisma?!", neko će reći "Pa šta, kupim samo obične markice i pismo ubacim u sanduče, bez odlaska u poštu, i rešen problem"; što je još pre dve godine zagovarao Predrag Azdejković na svom blogu. Na prvi pogled super, zeznuli smo ih, ali ovo ne pije vode kada su u pitanju firme koje svakodnevno šalju pošiljke svojim klijentima i neophodna im je "povratnica" (potvrda o dospeću pošiljke), te moraju da šalju preporučeno - ergo, ne gine im odlazak u poštu i plaćanje svetosavskog nameta.
Ako mislite da je takvih pošiljki malo, pogledajte ponovo cifru od sada već sigurno i puno više od četiri miliona evra za minulih 15 godina!

A tu je, nimalo manje važna, i moralna strana priče. Ako ostavimo po strani onaj deo o nametu kao takvom, jer nam država, silom prilika, nekako uvek više uzima nego što nam vraća i tu su male šanse da se nešto u skorije vreme promeni, postavlja se pitanje šta je sa ljudima koji nisu pravoslavne veroispovesti. Zašto bi oni finansirali pravoslavnu bogomolju?! I nije li ljudski, da ne kažem hrišćanski, da ih neko makar prvo pita žele li to, umesto što im samo bahato zagrabi iz džepa? Udruženje građana "Ateisti Srbije" je odavno pred Ustavnim sudom Srbije pokrenulo pitanje ustavnosti ove vladine uredbe ali ne samo da nikada nije doneta presuda po ovom predmetu, nego im, koliko mi je poznato, do dana današnjeg nije čak ni odgovoreno na dopis.

Crkve su kroz istoriju uvek gradili vladari, plaćajući to malo iz svog, malo iz džepa naroda kojim su vladali, a narod ko narod, davao je i voljno i nevoljno; i još daje. Brojne moderne crkve su, uz svesrdno zalaganje sposobnih paroha, završene DOBROVOLJNIM PRILOZIMA građana, s akcentom na "dobrovoljnim" i to je sasvim ok. Uostalom, i Hram Svetog Save je u vreme kada se prvi put pribeglo "molitvi poštanskim markicama" bio samo betonski kostur, ponestalo je para i trebalo je pomoći, što je opet nekako ok. Međutim, u međuvremenu se mnogo toga promenilo i standardno se skliznulo u megalomaniju, te je Hram još raskošniji iznutra nego što izgleda spolja!
I treba li ovome i sada dodatno pomagati otimanjem od naroda?! Moramo li svi mi sad da plaćamo i svo to bahaćenje mermerom i gradnju kripte sa podnim grejanjem da moštima sahranjenih patrijarha ne bude hladno?!
Dok nam deca umiru čekajući, bez pomoći države, novac za skupe operacije u inostranstvu, dok se narodne kuhinje zatvaraju pred narastajućom armijom gladnih beskućnika zbog nedostatka hrane, dok nam u bolnicama i porodilištima otpadaju vlažni plafoni, dok nam tolike škole nemaju ni čestit toalet a kamoli neophodna nastavna sredstva...?!
Mi za to vreme nećemo naći ništa pametnije da finansiramo od Hrama?!
Poražavajuće...

Da li nam je ovo zaista najpreča stvar u Srbiji?!

"Ali to je kulturni spomenik!", graknuće neki. Jeste i poštujem ga kao takav i istina je da i verujući i neverujući mogu upravo crkvama da zahvale za razvoj umetnosti kroz istoriju i očuvanje bezbrojnih umetničkih dela tokom ratova. Ali nije li onda malo nenormalno da nam se toliki kulturno-iskorijski spomenici raspadaju pod zubom vremena, što za njihovo očuvanje ne prikupljamo nikakve pare, dok istovremeno gradimo ovaj novi kanal prema bogu, toliko bizarno raskošan da ni svevišnji neće moći da ga ignoriše. Možda Mundijal bolje izgleda na velikom LCD ekranu nego na malom televizoru iz '98, ali čisto sumnjam da neko veruje više ako se moli u raskošnom hramu, nego onaj koji prosto klekne u polju kukuruza. Istina, možda ih bog tako zaista bolje čuje, nemam o tome povratnu informaciju...
A verske zajednice svake godine dobijaju ogromne sume novca iz budžeta sekularne države Srbije?! Primera radi, samo Srpska pravoslavna crkva svake godine dobija stotine miliona dinara budžetskih para, a da pritom nikome ne podnosi račune kako su te pare utrošene, niti ima obavezu da raspisuje tendere i javne nabavke za građevinske i druge radove koji se tim novcem finansiraju! Gde i kako se te pare troše ostavljeno je slobodnom tumačenju i veri... u ljudsko poštenje, naravno...

Da se razumemo, nisam od onih kojima je crkva kriva baš za sve i koji misli da su svi popovi lopovi i pedofili. Ali institucija oslobođena svih mogućih poreza i doprinosa koja nam debelo naplaćuje svoje usluge posredovanja sa bogom i pritom se ovako luksuzira o trošku građana koji u nju ni ne veruju, dok njeni činovnici u mantijama voze najluksuznije džipove, nekako sama ruši sopstveni integritet.
Ovo nije zvanična religija ali to nam je, za razliku od boga, svakodnevno pred očima, tako da nije teško da u to poverujem(o)...

Umesto epiloga, podsetiću da nam je na ovo najnovije zaronjavanje Srpske pravoslavne crkve u naše džepove 18. juna prva skrenula pažnju Novosađanka Tatjana K. Odmah se digla frka na društvenim mrežama, nakon čega je Beograđanin Žarko Ptiček uspeo da u pošti iznudi kao dokaz i fiskalni račun, koji inače nerado izdaju.
Zanimljivo je da, kada je Tatjana K. sutradan ponovo otišla u poštu i odmah naglasila da želi fiskalni račun, dobila odgovor da više nemaju doplatnih markica za Hram, te joj to ovog puta nije naplaćeno(?!).
Mala pobeda malog čoveka ili samo vakuum u doštampavanju novih nekoliko miliona doplatnih markica, saznaćemo uskoro...
A dotle, poštarini se pomolimooooo...

Alexa Grubeša

Comments

  1. Podelih ja ovaj tekst jer se u svemu slažemo. Davno beše, još pre desetak godina, analiza koliko se za jedan dan u Srbiji nabere para na foru:Izvinite nemam dinar, da Vam vratim kusur. Počeše i kod nas sve cene na devedeset para, deset para pojela maca. I tako, ne samo ovo za hram, svuda po malo kraduckaju, a kad je to od mnogo ljudi, nabere se, skrivena poskupljenja kroz smanjenje pakovanja, čokolade su smanjene na 90 grama sa istom cenom, već godinama, a ne verujem da je to bilo ko primetio dugo, dugo...Slažem se da crkva ima para, uh samo da čujete podatak kolike su plate zaposlenih administativnih radnika u Patrijaršiji. ja sam verujuća, ali to nema veze sa verom. Odem ja po nekad do hrama, redovno idem u svoju crkvu, dam mnogo više od tih deset dinara, ali dam dobrovoljno i od srca.
    Pozdrav, Nena

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš tako... dinar po dinar i stigosmo za deceniju do nekoliko miliona evra samo za Hram, a ne smem ni da pomislim gde je ostalo... i gde zapravo najveći deo tako prikupljenih para zaista odlazi, ali nisam hteo da započinjem odmah "teorije zavere"...
      Ali nema nimalo sumnje da nas pokradaju gde god stignu i da najočigledniji načini obično i najbolje prolaze i nastavljaju se, iznova i iznova...
      Lično nisam verujući ali poštujem veru... samo što ovo, kao što si i sama primetila, nema nikakve veze sa verom i, zapravo, baca poveću senku na sve one lepe strane vere... oe dobrovoljne i od srca, kako si i sama lepo primetila...
      U svakom slučaju, hvala za deljenje teksta i izraženo mišljenje ovde, verujem da će biti još tema kojima ćemo se baviti...:)

      Delete
  2. Samo da naponem da se ne slažu svi u Crkvi sa ovim što se radi: kako i u državi, tako i u crkvi postoje moćnici koji odlučuju šta i kako. Drago mi je da je ovakav tekst osvanuo, ali vas samo molim da opravdano nezadovoljstvo ne upućujete svim verujućim ljudima, ili Crkvi u celosti. Svako dobro.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Apsolutno ne, ništa nije samo crno ili belo... i zato tekst i jeste dovoljno izbalansiran i ne napada crkvu i veru kao takvu, nego samo konkretan slučaj koji vidim kao pogrešan i ružan... i to zajedno i od strane SPC i od strane države...
      Svakako hvala za razumnu sugestiju i svako dobro...:)

      Delete
  3. Prinudno finansiranje je kada nema alternative, a opcija je za korisnike City express. Postavlja se pitanje s obzirom na to da je javno preduzeće u pitanju, da li je korektno da se izgradnja Hrama tako dotira i da li je isto preduzeće podpomognuto iz budžeta.

    Mada sva razmatranja gube SMISAO saznanjem da se oduzeta imovina ne vraća ni Crkvama ni građanima a da je pored toga država preuzela obavezu prema Crkvama zbog ustupanja imovine agrarnom reformom.

    ReplyDelete
  4. Kako god bilo... na tom racunu ocigledno pise 3 x 10,00
    Gde je onda tih "dodatnih 10 dinara"?

    ReplyDelete
  5. U principu iz priloga građana se finansira i Sagrada Familia u Barseloni, ovo je neka vrsta realizacije te ideje da ne finasira direktno država nego građani kroz priloge, e sad tu je problem dobrovoljnosti odnosno dobromornosti

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mislim da si pomenuvši "problem dobrovoljnosti odnosno dobromornosti" sam odgovorio na sopstvenu primedbu... u tome i jeste cela poenta vica...;)

      Delete

Post a Comment

Vaše mišljenje i potencijalna diskusija čitalaca je dragoceno za što bolje razvijanje zadate teme i ukazivanje na aspekte koji su u prvi mah možda promakli autoru...
Naravno, pristojnost i kulturno ophođenje prema drugima u komentarima se, nadam se, podrazumeva...

Popular posts from this blog

Ako hoćeš da budeš bogat, nemoj plaćati račune?!

Opet #EXIT, a izlaza ni u najavi?!

Zašto neću glasati na #izbori2012