Bilo nam je „bolje“ kad je bilo „gore“


Ubedljivo najviše građana Srbije smatra da je najbolje bilo u društvenom uređenju za koje se većina naših političkih partija trudi (doduše, samo načelno) da ga ostavi na smetlištu istorije – socijalizmu. Tako bar kaže čak 81 odsto ispitanika u istraživanju javnog mnenja "Kako građani Srbije vide tranziciju" koji su, od mogućih pet poena, svoj životni standard u vreme Titove Juge ocenilo jakom četvorkom. Međutim, ispada i da je onda stanovništvo famozne pravne naslednice pomenute Jugoslavije iskazalo zabrinjavajuću dozu mazohizma i poražavajuće sklonosti da joj bude gore, s obzirom da su ispitanici u okviru iste ankete većinski odgovarali da se, kada bi mogli da biraju, ne bi vraćali u taj period. Kako, zašto, u čemu je dragocena poenta vica?

Da nije u pitanju tek trivijalna jugonostalgija, govore podaci da se sličan fenomen javlja i drugim postkomunističkim zemljama, gde deo življa otvoreno pati čak i za ozbiljnim diktaturama koje su u mnogima bile na snazi. Tako, primera radi, uopšte nije zanemarljiv broj Rumuna koji danas sa setom pričaju o vremenu Čeušeskua, iako je ovaj bio zaista ozbiljan tiranin; spram koga je negdašnji najveći sin naših naroda bio tek karikatura diktatora i meka duša zagorska. Jednostavno, makar u ovom našem nesrećnom slučaju, građani najverovatnije samo preferiraju sistem u kojem su, prema sopstvenom mišljenju ili bajkovitom predanju starijih i "iskusnijih", dobro živeli. Ili makar bolje nego danas. Što možda i nije tako čudno, imajući u vidu da suštinu svakog društva čini vezivno tkivo zvano "srednji stalež", koje je tokom svih promena što nas zadesiše tokom poslednje dve decenije izvuklo najkraću slamku na životnoj lutriji. Srednjem sloju je vreme kada su mogli da žive od svoje pošteno zarađene plate koja je stizala na vreme svakako ostalo u lepom sećanju. Za razliku od njih, drugi nisu ni približno toliko izgubili tlo pod nogama. Bogati su, pretežno, ostali bogati, a sirotinja je bila i ostala sirotinja. Sa izuzetkom, je l’, pojedinaca koji su prepoznali važnost društvenog trenutka i počeli da se bave politikom...

Dakle, kada građani tako govore, oni pre svega misle na standard i privredni razvoj. Ljudi percipiraju da su u socijalizmu imali više para, sigurnija radna mesta i da im je sveukupno bilo bolje. Zanimljivo, naročito kada se ima u vidu šest procenata građana koji su ko iz puške odgovorili da su vrhunac životnog standarda i ambicija doživeli u vreme ere Slobodana Miloševića. A da tranzicija nije baš svima maćeha i da itekako ima i onih koji su umeli da je iskoriste, govori podatak da se 10 posto ispitanika izjasnilo da sada živi najbolje. Blago njima, oni već žive tu famoznu Evropsku uniju, koju su nama proklamovali najranije za 2020. godinu...
Istina, ma koliko je mantra socijalističkih vlasti da svako selo mora da ima svoju fabriku obično bila čist ekonomsko neisplativi avanturizam, koji se prečesto završavao potpunim fijaskom, tada smo ponešto i prozivodili ili makar pokušavali. Samim tim je tada, i pored svih nameštaljki, stranih kredita, nacionalnih ključeva i zamagljenog socijalnog mira tadašnjeg društvenog uređenja, svakako bilo više radnih mesta; i to u mnogo većoj i mnogoljudnijoj državi od današnje. Čuvena radnička klasa nije samo mahnito kupovala, nego je nešto i proizvodila, ma koliko to možda bilo nekvalitetnije od konkurencije iz razvijenijeg sveta, a društvo nije bilo, kao danas, koncipirano kao izrazito potrošačko i gotovo potpuno zavisno od uvoza; bilo da su u pitanju kvalitetniji repromaterijali ili gotovi proizvodi po najvišim standardima koje sami ne umemo da stvorimo.

Imajući u vidu nedavno objavljeni koncept razvoja Srbije do 2020, napravljen po specijalnoj želji predsednika Srbije Borisa Tadića, možda je nešto slično napokon uvidela i vlast. Naime, najavljujući da bi do 2020. BDP po glavi stanovnika trebalo da iznosi 8.000 evra i da bude zaposleno više od 400.000 ljudi, premijer Mirko Cvetković je naglasio da je cilj naše nove ekonomske strategije veći standard i bolji život stanovništva, što, kako reče, „može da bude ostvareno kroz veću proizvodnju, koja mora da bude dugoročno održiva“. Dosadašnji model razvoja Srbije koji se, prema rečima Cvetkovića, bazirao na velikoj domaćoj tražnji, uvozu i potrebi za stranim sredstvima, iscrpljen je i suština promena jeste da se razvoj privrede oslanja na proizvodnju razmenjivih dobara, povećanje izvoza i investicija. Genijalno! Samo je bolje da ih niko ne pita što su dosad čekali. Moglo se ovako, normalno, pristupiti problemu i znatno ranije. Umesto da se dočeka da prosečna plata opada iz meseca u mesec (u novembru 34.444 dinara, odnosno 325 evra), dok cena najprosečnije potrošačke korpe i dalje vrtoglavo raste i uveliko je dostigla evropskih 500 evra.

Naravno, sve to pod uslovom da usput ne dođe do za nas tako tipičnog štucanja između ideje i realizacije i da se nova zacrtana, predsednička desetoletka zaista i ostvari. Jer je ista anketa sa početka priče ukazala na još jedan poražavajući podatak - četvrtina građana Srbije smatra da ovom zemljom upravljaju kriminalci! Za ovaj odgovor se, sa liste ponuđenih mogućnosti, odlučilo 23 odsto ispitanika, 18 procenata je odgovorilo Vlada-Skupština-predsednik, dok je isti toliko postotak građana reklo da Srbijom vladaju vlasnici velikih preduzeća. Da političke stranke vladaju zemljom odgovorilo je 14 odsto ispitanika, 12 posto je reklo da to čini međunarodna zajednica, dok je uvaženih 15 procenata pošteno priznalo da nema pojma ko vlada Srbijom. Dakle, četvrtina smatra da Srbijom, na ovaj ili onaj način, vladaju nelegalne i nelegitimne institucije, bilo da se pod kriminalcima podrazumevaju shvatanja klasičnih gangstera ili ovih malo modernijih, koji vešto sublimiraju politiku i kriminal u borbi za krajnji cilj – vlast. Građani ko građani, možda je, je l’, reč samo o površnom utisku. Jao nama ukoliko su/smo u pravu...


Alexa Grubeša

Comments

  1. I većina Slovenaca smatra da je u exYu živela bolje nego sada u EU (anketa rađena povodom 20 godina nezavisnosti Slovenije). Mene JAKO plaši da će uskoro Milošević biti rehabilitovan. Imajući u vidu da imamo pamćenje kao zlatna ribica...

    ReplyDelete
  2. Da, i to me je ubedljivo najviše začudilo, imajući u vidu koliko su Slovenci uvek u toj Jugi bili nekako ispred svih ostalih. Zapravo, verovatno tu i treba tražiti razloge... jer je iz te perspektive bolje na čelu ludih Balkanaca, nego na repu EU...
    Uostalom, ko zna... kao što rekoh, neki su ljudi bez trunke sumnje tada živeli puno bolje i imaju za čime da žale...
    I da, ako nisi znala, Sloba je već rehabilitovan. Samo se sada zove Ivica Dačić i popularniji je nego ikad... sa obe strane zamišljene političke barikade...

    ReplyDelete
  3. I pored svih mana, na kraju se vidi da je Titov socijalizam bio temelj za nesto sto postaje sve veca snaga u svetu. Brazil je odlican primer za to. Zemlja je bogata, nezavisna u pravom smislu te reci, ubrzano sredjuju socijalnu sliku...Skoro sve juzno americke drzave ce krenuti istim putem, a dosta ih je vec krenulo. U svakom slucaju, nista nije cudno sto se ljudi secaju "starih dobrih vremena", iako raznorazni bolesni mediji i partije u Srbiji jos uvek vode borbu protiv Tita iako nas je ovaj napustio pre 30 godina. I u zapadnom svetu ljudi naginju ka socijalizmu. Pojava Michaela Moorea se nije mogla zamisliti do pre 15 godina....

    ReplyDelete
  4. Ima nečega u tom Brazilu... ali ništa se ne može generalizovati, suviše je tu raznih aspekata koji su tu ogromnu državu (i Južnu Ameriku uopšte) odveli u vode socijalizma... Pritom, ako već govorimo o bolesnim medijima, nemoj smetnuti s uma da ni tamo ne teku med i mleko koje njihovi mediji prikazuju. Uostalom, samo pravi Kubanac može da ti iz prve ruke ispriča kako je zaista na Kubi, baš kao što je SFRJ/SRJ/SCG/Srbiju trebalo doživeti da bi se stekao stvarni (mada, naravno, uvek lični) utisak o tome šta je sve to predstavljalo i kako se živelo, a kako se živi danas...
    Evo, kad već spomenu Moorea, postoji i zanimljiva anegdota da su silni Kubanci, nakon što su pogledali njegov film "Sicko", pobesneli... shvativši iz prve ruke u kakvim se super opremljenim bolnicama, za razliku od običnog sveta, leče istaknuti partijski drugovi... pa ti sam proceni..
    Elem bottom line is this: Ja nijednog trenutka neću reći da je socijalizam loš kao društvena ideja jednakosti i pravde... Samo se bojim da ljudska svest, nažalost, ne samo da nije sazrela za tako nešto, nego sam sve skeptičniji da ikada i hoće... što ideju unapred korumpira i osuđuje na propast, kako u Srbiji, tako i u Brazilu ili bilo gde druge...

    ReplyDelete
  5. Tvoje razmisljenje je tipicno za Srbiju. Skepsa i ravnodusnost. To stanje uma neminovno vodi ka omalovazavanju bilo kakve dobre ideje ili dela.
    No ne cudi me, tako je bilo i u Kraljevini Jugoslaviji, ali se onda pojavio socijalisticki pokret, dao ljudima nadu, a onda zajedno sa njima nesto i uradio. Besplatno lecenje, besplatno (i kvalitetno) skolovanje, posla je bilo...Mogu da pisem hiljadu strana o manama istog sistema ali sad bih se zadrzao samo na rezultatima. Besplatno lecenje je san za mnoge ljude jer tako sto se na zapadu a i sire moze naci jedino u zemljama koje su zaista manje vise demokratske i to samo zato sto su bliske socijalizmu - Skandinavske zemlje i Kanada...Medjutim najbitnije sto je socijalizam doneo je sistem vrednosti, koji je danas totalno unisten. Taj sistem vrednosti je vrlo slican gorepomenutim zemljama uz dodatak specificnog YU mentaliteta.
    Skepsa i ravnodusnost iz svog komfornog polozaja uvek govore "Tamo ne teku med i mleko". Ko je uopste pomenuo med i mleko? Da li sam ja generalizovao nesto rekavsi da Brazil ide pozitivnom putanjom?
    Sto se tice Kube...A da li ti imas pricu iz prve ruke da su Kubanci pobesneli? Koliko se secam oni su zadnji put pobesneli na Batistu pa znamo kako je sve zavrsilo. Inace, evo ti jedne price iz prve ruke...Kubanci su mnogo srecniji ljudi od Srba iako su mnogo siromasniji...ring a bell?
    Dok nema ideje vodilje nema ni prosperiteta. Onaj sto je pevao za ideale ginu budale, sada u svojim alkoholnim isparenjima propagira rakijasko cetnicke nazadne ideale. On je pronasao svoje ideale, kakve takve...A sta cemo sa gomilom ravnodusnih, skepticnih zabijenih u svoj jadni mali svet prezivljavanja dok ih pljackaju do gole koze?

    http://www.okupiranadalmacija.com/

    ReplyDelete

Post a Comment

Vaše mišljenje i potencijalna diskusija čitalaca je dragoceno za što bolje razvijanje zadate teme i ukazivanje na aspekte koji su u prvi mah možda promakli autoru...
Naravno, pristojnost i kulturno ophođenje prema drugima u komentarima se, nadam se, podrazumeva...

Popular posts from this blog

Ako hoćeš da budeš bogat, nemoj plaćati račune?!

Opet #EXIT, a izlaza ni u najavi?!

Zašto neću glasati na #izbori2012