Mi šetamo, ONI nas šetaju, a sve za Zorana

Photo: Tanjug

Prošla je decenija otkako Zoran Đinđić nije sa nama. 

Sutradan, retrospektiva. 
Šta smo juče radili? Malo smo tugovali, malo smo se trudili da makar jednog dana u godini budemo nešto pristojniji i društveno korisniji nego inače, da makar pokušamo da učinimo nešto sa svojim životom ili obećamo sebi da od sutra sigurno okrećemo novi list. 
Naravno, ponovo je prevladala patetika i društvene mreže su opet bile okićene profil fotografijama pokojnog premijera, kojima su ljudi zamenjivali svoje. Kriza identiteta za jedan dan, a već sutradan će život nastaviti po starom, jednako zaludnim životom, dok ga se, tamo negde početkom marta 2014, ponovo ne sete, na isti beskoristan način... 

A malo smo slušali ove viđenije kako tuguju pred kamerama i "malo više" su nam parali uši njihovi mudri zaključci da bismo, da je Đinđić živ, danas već uveliko bili u EU, a zemljom bi, valjda, tekli med i mleko, svima na izvol'te?!
A šta su oni uradili da ispunimo makar 50% Đinđićevih planova za bolju Srbiju? Sem što se iz godine u godinu glože oko koske njegovog nasleđa, trudeći se da nas ubede da su upravo oni - demokrate, liberalne demokrate, socijaldemokrate, novodemokrate, izbačene, odbegle i ine demokrate na jedinom pravom Đinđićevom putu i da baš samo oni imaju pravo da sa njim budu na "Ti" i zovu ga Zoran... 
Kako ih nije sramota?! 
Da, vi, "dame i gospodo", kako vas nije sramota? 
A on je bio jedan, a vas je na desetine i desetine jednako nesposobnih lidera, koji znate samo da pričate loše interpretirane Đinđićeve citate, dok se u praksi desi ovo: 


Drugo je pitanje da li bi mi sa živim i zdravim Zoranom Đinđićem danas zaista bili deo EU i da li bi on uopšte danas bio na vlasti. Verovatno ne bi, ne biste glasali za njega, baš kao što ni za života nikada nije dobijao puno glasova na izborima, baš kao ni onda kada je postao prvi demokratski premijer Srbije. Umesto toga, iznedrio ga je trenutak, a održao talas optimizma da nam možda zaista može biti bolje, talas koji je nestao zajedno sa njim i kojeg se danas samo setno sećamo, baš kao što se sa setom sećamo i čoveka koji ga je napravio, skočivši u ovu prokleto malu baru sa previše krokodila koju zovemo Srbija. 
A oni koji su ga nasledili ne da nisu umeli da nastave stazom koju im je za života utabao, nego to nisu ni želeli, sem na rečima! 
I to je danas potpuno jasno i to se mora jasno i reći! 

Umesto njih koji ga tako bezobrazno svojataju kao rod rođeni, iako na njega ne liče ama baš ni po čemu, doživeli smo da na Đinđića danas po svojim postupcima najviše podseća jedan od njegovih najljućih protivnika iz prošlosti, onaj koji je kao verni Šešeljev radikal, ne tako davno, tablu Bulevara Zorana Đinđića prelepljivao nalepnicom "Bulevar Ratka Mladića". Doživeli smo da to bude Aleksandar Vučić, danas kao lider vladajućeg SNS-a, dok se Mladiću napokon sudi u hagu, a DS se osipa kao klip presušenog kukuruza... 
Potpuno šizofrena situacija, slažem se! 
Zamerate štošta tom Vučiću? 
Normalno, zameram mu i ja! Ali ću vas podsetiti da se isto tako štošta zameralo i Đinđiću i da za života, nažalost, nikada nije uživao više od 15-20% podrške biračkog tela. 
Doživeli smo da se promeni onaj od koga smo to najmanje očekivali a da ostali ostanu isti?! Nemoguće, reći će njegovi kritičari. Poražavajuće, reći ću ja, užasnut činjenicom da su ovi drugi ostali isti, oni koji su nam se godinama na izborima prodavali kao jedini pravi Đinđićevi naslednici, iako nisu bili u stanju ni da mu idu po burek, a da ne pobrkaju porudžbinu... 

I zato oni iz godine u godinu nameste tužna lica i beskorisno "šetaju za Zorana". Odnosno, mi šetamo a ONI šetaju nas... bez trunke srama da se takvi kakvi jesu pojave u prvom redu da odaju počast čoveku kojeg nikad neće dostići. Sve i da se baš jako potrude, a ne trude se nimalo. A već koliko sutra će ga i oni iznova zaboraviti, do sledeće prilike kada im se učini zgodno da pred kamerama pale sveće. I tako u krug, pa još jednom, a svaka nova vožnja sve skuplja i skuplja, sa ciljem još daljim od početka... 

Alexa Grubeša

Comments

  1. Grubi, nećeš mi zameriti na prozaičnosti, ama: imaš muda, a imaš i mozga; pritom, umeš da artikulišeš svoje stavove. Redak skup osobina na jednom mesu. Odličan tekst.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Igore, puno znači kad je prvi komentar pozitivan, kada nakon što si izbacio sve to iz sebe dobiješ potvrdu da napisano ima smisla i da nisi jedini koji tako vidi i promišlja.
      Respect za to i sve komplimente... a za muda i mozak ćemo lako, čim im neko smisli realnu i korisnu svrhu...:)

      Delete
  2. Bravo ! Isto ramišljamo ali ti to već znaš :-). Odličan tekst !

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Zorane...:)
      Lepo ja kažem da se sad već polako bojim da napišem "odličan tekst", jer realnost, kada se pusti za povoca, nije baš prijatna za uho... bez obzira što smatram da je treba reći i čuti...
      Najgori su moralni davljenici s potrebom da za sobom povuku i još nekog, u ovom slučaju pola naroda... a mi se obično "usrećimo" samo s takvim likovima...

      Delete
  3. Bravo ! Isto ramišljamo ali ti to već znaš :-). Odličan tekst !

    ReplyDelete
  4. Nemam ništa za dodat' :) Zoran Đinđić je bio takva intelektualna veličina da bi se posramio kada bi čuo kako ga hvale i ko ga sve stavlja u usta. Umesto toga svakog bi ponaosob pitao: "A šta si ti uradio za Srbiju, zadnjih 10 godina?".

    Ubili su ga zato što jeste bio najbolji, jer dok je bio živ podsećao ih je na njihovu ništavnost i nesposobnost...

    Kada je "problem" sklonjen sve je moglo po starom da se nastavi, pravo ka ambisu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, shvatiću to kao pohvalnu tačku na I...:)
      Upravo tako, jako bi ga bilo sramota naslednika... ali tako je to u životu, po svemu sudeći... Nije problem što na vrh isplivaju loši đaci, oni su simpatični, mnogo je gadnije kada glavnu reč vode loši ljudi, a mi taj film živimo i gotovo da ne znamo za neki drugi...

      Delete

Post a Comment

Vaše mišljenje i potencijalna diskusija čitalaca je dragoceno za što bolje razvijanje zadate teme i ukazivanje na aspekte koji su u prvi mah možda promakli autoru...
Naravno, pristojnost i kulturno ophođenje prema drugima u komentarima se, nadam se, podrazumeva...

Popular posts from this blog

Ako hoćeš da budeš bogat, nemoj plaćati račune?!

Opet #EXIT, a izlaza ni u najavi?!

Zašto neću glasati na #izbori2012