Ako je Tadić predsednik svih građana, čije je onda Kosovo?




Šta je Ustav Srbije? 
Moneta za potkusurivanje kad kome i na koji način odgovara?! Knjižica za podmetnuti pod monitor ili nisku stolicu ili, možda, rasklimanu, staru policu na kojoj se nalazi TV odakle, u slici i reči, dopire najnovija predizborna poruka?! 
Ili je, eventualno, Ustav pisan i poslednji put s onakom mukom i kroz iglene uši teskobne većine usvajan da bi se u njegove stranice uvijale jabuke, pravili fišeci za semenke ili motale cigare od duvana sumnjivog kvaliteta?! 

A možemo i ovako... Čije je Kosovo? Srpsko?! Srce Srbije?! Onaj neraskidivi, prapostojbinski deo srpskog naciona i duhovna svetinja, kojoj treba podrediti sve, počevši od sumnjive prošlosti, preko sumorne sadašnjosti, pa sve do izvesno mračne budućnosti? Iliti, moderno rečeno, fusnota* iz Preambule aktuelnog Ustava Srbije iz 2006, u kojoj se navodi da je Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije... 
Dakle, ako vas neko pita zašto je Kosovo deo Srbije, odgovor je zato što tako piše u Ustavu! Ne nasedajte na provokacije da su ga skoro sve druge države prepoznale i priznale kao samostalni entitet. Nema to nikakve veze jer u našem Ustavu za vjeke vjekov piše drugačije! Ili makar do narednog dovoljno elastičnog skupštinskog saziva, je l'...

A nakon što smo ovo savladali, briljirajući na ispitu iz društvenih fenomena 21. veka, zapitajmo se još i ovo: Čiji je predsednik Srbije? Srpski?! Onih koji su za njega glasali?! Ili predsednik svih građana RS, bez obzira na nacionalnu, versku, seksualnu ili POLITIČKU (ne)opredeljenost?! Ustav (da, ona kupusara sa početka priče) kaže da je pravi odgovor otprilike ovo poslednje ali da li je i u praksi zaista tako?

Činjenica prva: Na ovu funkciju je, po drugi put i to s petogodišnjim mandatom, 2008. izabran aktuelni predsednik Boris Tadić, koga Ustavna odredba da predsednik ne može istovremeno obavljati nijednu drugu funkciju ni na trenutak nije sprečila da svo vreme uredno ostane i lider Demokratske stranke.
Činjenica druga: I pored proširenja nadležnosti, funkcija predsednika Republike je i u novom Ustavu ostala u sferi protokolarne, s ključnim odredbom da "Predsednik Republike treba da izražava državno jedinstvo Republike Srbije". Drugim rečima, u Srbiji je, po Ustavu naravno, na snazi premijerski sistem, u kome je najsnažnija institucija Vlada, a najuticajniji pojedinačni čovek njen premijer.
Činjenica treća: Na istovremeno održanim parlamentarnim izborima trijumfovala je Demokratska stranka, odnosno, ona je uspela da osnuje Vladu u koaliciji sa SPS/PUPS/JS, G17+, SPO i LSV. Za premijera je izabran Mirko Cvetković, čije je obavljanje premijerske funkcije za minule četiri godine bila čista parodija, u reciprocitetnoj meri onoj kojom je predsednik Republike donosio odluke sa kojima, po Ustavu, ima dodirnih tačaka koliko i nakupac sa Kalenića pijace.
Činjenica četvrta: Iako definitivna odluka, navodno, još nije doneta, sve upućuje na to da ćemo i ovaj put istovremeno imati i predsedničke izbore, jer je DS uveliko u panici da bi bez Tadićeve harizme teško uspeo da motiviše birače na dovoljnu izlaznost da na izborima i trijumfuju. Iz ovoga proizilaze dve zanimljive činjenice. 
Jedna o kojoj se već raspravljalo: 
- Pošto mu mandat formalno/pravno i dalje traje, Tadić bi zarad ovoga morao da podnese ostavku, a onda se postavlja pitanje moralnosti ponovne kandidature, što ga, naravno, sasvim sigurno neće sprečiti u naumu.
I druga o kojoj ne čuh da je iko išta pisnuo: 
- Obrazloženje uvođenja petogodišnjeg predsedničkog mandata u važeći Ustav (dotad se predsednik birao na četiri godine) bilo je to da on na taj način bude vezivni faktor nacije, imun na političke turbolencije u Skuštini i Vladi Srbije, odnosno eventualni prevremeni pad Vlade. S tim u vezi bi njegova ostavka u ovom trenutku i potom ponovno kandidovanje na istu funkciju kroz opšte izbore na svim nivoima predstavljalo vrhunski cinizam prema ideji ustavopisaca koji su, gle iznenađenja, pripadnici iste političke ideje...
Činjenica peta: Bez obzira hoće li se Tadić pridružiti izbornoj trci i direktno jureći ponovo sopstvenu fotelju, on je u svakom slučaju uveliko u kampanji za svoju stranku! Što je najgore, nije se zadovoljio time da u Ženevi bude slikaniji od novog Fijatovog čeda koje je trebalo da bude zvezda sajma automobila i da otvara te nekakve nove proizvodne pogone i tako taj svoj vetar u leđa DS-u koliko-toliko zakloni iza redovnog radnog dana. Ne, gospodin predsednik je morao i lično da se pojavi u Kragujevcu, na mitingu koalicije "Izbor za bolji život", stavivši sada i potpuno ogoljeno neke građane sa kojima deli beneficije jednake partijske knjižice ispred ostalih i nasmejavši se tako po ko zna koji put Ustavu u lice; da bi pred par stotina organizovanih Kragujevčana raspalio nekoliko zvučnih obećanja. Jeftino...

Da ne pominjem onaj gaf kada je rekao nešto u stilu da se bori za bolji život "ovih ljudi", pokazujući na svoje stranačke kolege, da bi zatim, posle kraće stanke, dodao "I, naravno, građana" (?!).
I sad vas ja, shodno tom našem važećem Ustavu i tome kako se ovaj akt poštuje od vrha vlasti ka dole, pitam sledeće:
Ako je Tadić posle svega zaista predsednik svih građana, čije je onda Kosovo?

Alexa Grubeša

Comments

  1. ...Dušan Petrović, juče u Blicu: "Verujem da ljudi jako dobro razumeju u kakvim vremenima živimo, da vide kako je u susednim zemljama i kakvo je stanje u najrazvijenijim ekonomijama na svetu. Nismo izolovano ostrvo i zbog toga je bilo važno da očuvamo sve elemente normalnog života i uspeli smo u tome. Penzije, kao i zarade u prosveti, zdravstvu i javnom sektoru uopšte, redovne su i prilagođavane su inflaciji." ...dakle,da nisam lenja pronašla bih ovakvu istu izjavu Sl.Miloševića iz 99 ili 92. Nema ovde veće zabave od potcenjivanja gradjana, na razne načine. Bilo da je reč o Ustavu,o Kosovu, o funkcijama, o tome da im se preti da treba da budu srećni što primaju plate i penzije, što je inflacija samo tolika kolika je...uzdajući se da mi ne znamo da je inflacija ništa drugo nego porez koji plaćaju najsiromašniji za Sartid, za korupciju, za bednu i lopovsku privatizaciju...da ne znamo da se u drugim zemljama, bilo da je to Amerika, Češka, Kina ili Belorusija, nije nagrabusilo kao ovde...da smo po procentu nezaposlenih u pet na svetu...a na pitanje "ako je...cije je?"...pa, retoricka trik pitanja su i retoricka i trik...i politicari su nauceni da na to ne odgovaraju...tu ih poducimo da pocnu sa... "to je nesumnjivo veoma vazno pitanje, ali je mnogo vaznije ovo o kojem danas razgovaramo...bla,bla "...djoka na bicikli, rekla bih da je to retoricki odgovor...

    ReplyDelete
  2. Pa da... prvo što radim dok iz meseca u mesec jedva sastavljam kraj s krajem jeste virnem kod susjeda i zlobno se nasmejem jer ni njima ne cvetaju ruže... i to tamo, u toj EU, gde nas ovi naši mudraci tobože vode...
    A da je u pitanju bezmalo identična rečenica sa nekom Slobonom, nemam ni trunku sumnje! Uostalom, kakvom se narodu obraćaju, realno nemaju ni potrebu da puno smišljaju nešto novo i reciklaža starih fraza je više nego dovoljna, bojim se...
    Evo, ja sam presrećan što primam tu svoju platicu i spremam se za penziju nabijen optimizmom...:/

    ReplyDelete
  3. Kako rekoh, da sam ja (ne dao Bog) u njegovoj koži, mislim da bih sve vreme (ovakva kakva jesam) vagala između onog što smatram potrebnim, i onog što smatram "popularnim".
    Moj utisak kao posmatrača iz naroda je da to svi rade - s tim što u mojim mozganjima ja anuliram faktor "lična korist", a to je u ovakvim političkim pričama vrlo bitna stavka...

    Neprekidno imam utisak da naš Predsednik oscilira između opisanih momenata, i da zato (ne) čini sve što čini. Ne mogu da (mu) sudim, jer sam iz druge profesije... Kod nas su stvari EKSTREMNO jasne, oscilacija je nemoguća ako želim da sve bude kako treba: reži, seci, varaj, plati, laži - ali pacijent MORA biti dobro.
    A moj problem je kako ću ja to sa sobom da odgulim...

    Kako je to u politici, ne smem da pomislim...

    ReplyDelete
  4. Sta bi se desilo da Albanci izadju na izbore i glasaju za parlament srbije,oni bi osvojili oko 80 mandata uz jos neke manjine i liberale Taci bi bio kandidat za premijera, kako bi to podneli nasi politicari..

    ReplyDelete
  5. Zanimljivo glrdište i, zapravo, potpuno relan scenario ako bi im se omogućilo da glasaju... A što da ne? Ipak je, po Ustavu, KiM sastavni deo Srbije, a samim tim i svi građani Kosova punopravni građani Srbije...

    ReplyDelete
  6. Smislen tekst o besmislu naše svakodnevice! Pogotovu se taj besmisao uviđa sada, nakon cele ove (pred)izborne ujdurme!

    ReplyDelete
  7. ovaj što je pisao ovaj tekst treba da ode na selo ili u neki rudnik i malo volontira (kopa) pa valjda više neće lupati gluposti :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Vaše mišljenje i potencijalna diskusija čitalaca je dragoceno za što bolje razvijanje zadate teme i ukazivanje na aspekte koji su u prvi mah možda promakli autoru...
Naravno, pristojnost i kulturno ophođenje prema drugima u komentarima se, nadam se, podrazumeva...

Popular posts from this blog

Ako hoćeš da budeš bogat, nemoj plaćati račune?!

Opet #EXIT, a izlaza ni u najavi?!

Zašto neću glasati na #izbori2012