Neka se pripremi... korupcija

Foto: "Kurir"

Internet "prelistavanje" štampe me je ovog jutra dovelo i do "Kurira". Što da ne? Mislim, dakle postojim - izlaze na kioscima i oni suvlasnici vlasti što ih najviše pljuju prvo kod njih trče da daju intervju, dakle ozbiljne novine... Kad tamo tekst o tome kako se uskoro može očekivati da i neko krupnije govance (oksimoron, znam) iz tajkunsko/političkog miljea bude ćorkirano kao naredni preduslov za EU, od čije milostive kandidature će, kako smo upravo mogli čuti, zavisiti hoće li vlast sa umišljajem slavodobitničkog elana raspisati opšte izbore narednog aprila. Valjda ne onog prvog u mesecu, je l'...

Elem, ogrezli smo u korupciju i bezvlašće do lakata, i to bližnjeg svoga, koji je naivno pokušao da nas izvuče pa bio za nama povučen u isti bezdan, tako da bombastičan naslov "Sad slede hapšenja ministara!" poziva na malo pomnije čitanje i analizu. Podelih odmah link na društvenimn mrežama i povratno dobih mlake komentare neverice da je tako nešto ikako moguće u zemlji Srbiji, gde bi se po profesiji funkcioner lakše odrekao sopstvenog uda, nego udela i potencijalno i dalje korisnog kompanjona za privatni biznis narodnim parama dopingovan. Kako mi neko lepo reče, "Pre će mene da uhapse što sam presolila gibanicu, nego nekog od njih...", što slikovito govori o tome koliko narod ima poverenja u pravilno povlačenje pravovremenih poteza od strane vlasti. Ove aktuelne, one prethodne, neke buduće... bilo koje... Naravno, posle će opet da pohrle na birališta, ali to je već neka druga priča.

Krenimo redom. Haško poglavlje evrointegracija, kao (pred)uslov svih uslova, smo napokon uspešno okončali, tako što smo iscrpeli sve resurse saradnje sa Sheveningenom i ostali bez repromaterijala u vidu ozvaničenih ratnih zločinaca od šireg interesovanja. Finalizovali smo ga mlako, ne uspevši čak ni to da kapitalizujemo najkrupnijom ribom na kraju "srpskog survivera", nego se onaj Hadžić, za koga je većina zaboravila da smo ga ikada i tražili, provukao kao puvanjak u foto-finišu. I džabe se sad onaj naš baš lepuškasti predsednik vajka kako mi učinismo sve što je bilo do nas i da je sada Evropa na potezu. To se od nas odavno očekivalo i samo glupan je mogao da poveruje da će se tu stati. A ovi naši su se kasno setili da je ovo ipak predizborna godina i koliko su im neophodni poeni od kandidature za EU za kakvu-takvu nadu da će vladati i još par godina.

Šta nam preostaje? Kosovo? Da, naravno... ali za tu gorku pilulu je potrebno još dosta vremena i pažljivih priprema da bude servirana uz dovoljno zavodljive belgijske čokolade. Bilo bi zaista bezdušno krknuti je sada, na silu i začepljenog nosa, neposredno nakon što je nacionalni ponos dovoljno poljuljan odricanjem i pranjem ruku od "heroja" iz (ne)slavnih "devedesetih". Zato je KiM (to je ovde još zvanično, je l'?) malo stavljeno na led, skupa sa tek započetim pregovorima između našeg vajnog državnog sekretara (kome je ministar za tu južnu pokrajinu običan potrčko) sa jedne i one gospođe koja, sudeći po stajlingu u zvaničnim prilikama, izgleda baš voli "Milka" čokoladu, sa albanske strane. I onda nije teško zaključiti da ni aktuelni nemiri na granici, pardon, administrativnoj liniji sa Kosovom nisu nimalo slučajni. Baš u ovom trenutku, kada su pregovori, navodno, krenuli u dobrom smeru...

OK, kada na neko vreme eliminišemo Kosovo iz fokusa, šta nam još valja činiti na tom tom varljivom evropskom putu kojim ćemo se potucati još najmanje 10 godina? Ekonomija? Da, naravno ali čak je i svemoćna evropska makroekonomija zapala u dezintegrativnu mikroekonomsku krizu svojih najkrhkijih članica i trenutno nema ni volje ni mogućnosti da se bavi našim izletom u kapitalizam od koga je i svevišnji digao ruke. Pozabavićemo se i time i to jako bolno ali ne pre nego što to bude apsolutno neophodno; bojim se i prekasno... A mozda restitucija? Znate ono, vratimo svakome svoje, ono što im je onomad oteto, pa tabula raza, sve iznova. Još jedna prvobitna akumulacija kapitala, koja, samo nama svojstveno, s obzirom da nije urađena na vreme ima sasvim solidne šanse da jedne nepravde ispravi drugim. Ipak, treba to uraditi, naravno i to hirurškim rezom na živo, bez anestezije. Samo mi se čini da će se i na to još malo popričekati, jer bi nam u protivnom država sa nepostojećom ekonomijom istog sekunda zglajzala u bankrot. I to potpuni! Ne ovaj tehnički koji ovih dana najavljuju Ameri. Mi taj tehnički živimo otkako znam za sebe, jer se uopšte ne sećam da je Srbija ikada bila u stanju da garantuje za svoje preuzete obaveze...


Marija Rašeta Vukosavljević

Dakle, korupcija! Usvojili smo tu neke silne zakone, koje sad valja, za promenu, malo i primeniti u praksi. EU to itekako očekuje od nas, nakon što je dovoljno pouka izvučeno iz primera najsvežijih članica - Rumunije i, naročito, Bugarske. Uostalom, i ovima na vlasti bi to moglo dobro doći kao još neki dragoceni predizborni poen. Samo da to uvide na vreme. Međutim, uvek živopisni kuloari srpske "visoke" politike uveliko bruje u panici koga se sada odreći i tako zadovoljiti te zle i nezajazljive dahije iz EU. Šta, nije dovoljna Marija Rašeta Vukosavljević, grakću u čuđenju?! Naravno da nije. Ko se nje uopšte još seća, iako negde u ušima zuje silni milioni za čije se mažnjavanje (nesumnjivo opravdano) sudski sumnjiči. Pluskvanperfekat, dečaci i devojčice. A Goran Knežević? Opet ćorak, nedovoljno, a i čovek je u međuvremenu zamenio politikantski tabor, pa nije baš zgodno da se prst upire samo u opoziciju usred kampanje. Ne, oltar demokratije zahteva sveže meso, servirano toplo i dovoljno visoko pozicionirano. Svet je prepun korupcije na najvišem nivou i samo u raspadajućoj nebeskoj Srbiji je sve idilično i niko ne krade, niti iko nudi, a mi sami ne tražimo jer smo od malena naučeni da "Tuđe nećemo, svoje ne damo!" Malo morgen, što reče požarevački pokojnik!
E sad, kog to zeca izvući iz šešira, kome uvaliti najmasniju fotu ove jeseni? Mislim, kandidata ima, još kako, i gde god da se baci kamen garantovano neće pogoditi nevinog. Štaviše, još će napraviti i nekoliko "žabica" po glavama povezanih lica... Ali treba mudro izabrati i nije to nimalo lako, da znate. Nekoga dovoljno "visokog" da zadovolji EU apetite, a opet dovoljno zanemarljivog da se bez njega može. A i koštaće nas! Ne treba biti naivan pa pomisliti da će tu neko istinski da "padne", a da ne bude valjano zbrinut za svoju demokratsku žrtvu. Ne iz zahvalnosti, naravno, nego iz straha da bi mogao da progovori i prikaže forenzičke dokaze da su još nečiji prsti duboko zamočeni u isti pekmez! Valjda niste već zaboravili ono o povezanim licima...
Goran Knežević
Vidim da se već spekuliše "moralnim gromadama" iz prethodne vlasti, poput Predraga Bubala, Milka Štimca ili Velje Ilića... Ne verujem, da su hteli i mogli da im adekvatno zapuše usta, po'apsili bi ih odavno. Ovo će ipak morati da bude neko iz vlastitih redova, a mi imamo karte u prvom redu putujućeg pozorišta. Ili možda, eventualno, sveprisutni Milan Beko? Dovoljno se zamerio, međusobno čepanje je već uveliko počelo, a i nekako sumnjam da ga je Toma Nikolić ovih dana baš slučajno tako slasno pohvalio. Da, opet podsećam na povezana lica i nepostojanje ikakve istinske linije razdvajanja između vlasti i opozicije, sem one koja se prikazuje dovoljno naivnim gledaocima sa jeftinijim ulaznicama...

Biće to burna politička jesen, istina, po unapred dogovorenim pravilima i ulogama; kao i uvek. Naravno, što bi rek'o veliki el presidente Boris Tadić, ne zato što to EU ili bilo ko traži i očekuje od Srbije, već zbog nas samih, zbog naše i budućnosti naše dece... i bla-bla-bla... nije, nego?! Ali kako god. Da treba - treba! Da se neće otići išta dalje od puke kozmetike - neće! Lice i naličje pravde. Nažalost, kao i obično, zadovoljiće se samo forma, jer ni nama ni Evropi suština nikada nije bila naročito bitna...

Alexa Grubeša

Comments

  1. Hmmm, htedoh da kažem....rekao si
    Mislio sam da dodam ... rekao si
    Kad smo već kod toga ... rekao si
    Šta bih mogao još ... rekao si
    Toliko!

    ReplyDelete
  2. He-he... htedoh da odgovorim na komentar - rekao si...

    ReplyDelete

Post a Comment

Vaše mišljenje i potencijalna diskusija čitalaca je dragoceno za što bolje razvijanje zadate teme i ukazivanje na aspekte koji su u prvi mah možda promakli autoru...
Naravno, pristojnost i kulturno ophođenje prema drugima u komentarima se, nadam se, podrazumeva...

Popular posts from this blog

Ako hoćeš da budeš bogat, nemoj plaćati račune?!

Opet #EXIT, a izlaza ni u najavi?!

Zašto neću glasati na #izbori2012