Otužna "realnost" umesto sive stvarnosti

Malo je toga u čemu Srbi nemaju nesputanu zelju da prednjače i zamrljaju neki svoj autentični pečat, pa makar to neretko pravilo više štete nego koristi. Tako je i sa takozvanim "realiti" programima koji u Evropi kojoj, navodno, stremimo polako odlaze u penziju (ili u potpuno bizarnu perverziju jer je sve teže šokirati gledaoce), dok kod nas doživljavaju renesansu. Kao i mnogo toga drugog, i ovu treš kulturu smo očešali s debelim zakašnjenjem ali smo se u njoj, samo nama svojstveno, toliko pronašli da smo joj dali veštačko disanje i novi smisao života...


Pa da nadoknadimo propušteno! Realiti šou kao forma za popunu siromašne programske šeme nas je apsolutno preplavio i tamo gde je stala B92, koja nas je prva upoznala s voajerizmom "Velikog brata", nastavili su "Pink", "Prva", "Hepi"... pa čak i pretplatom blagosiljani Javni servis RTS. Taman što smo završili s borbeno-zavereničkim filipinskim igrama u “Servajveru” i beskrajno raspravljali da li je vece dno dna “Farma” ili oni među nama koji u njenom pasioniranom praćenju pronalaze iskreno zadovoljstvo, “obradovala” su nas dva nova “realitija”. Prvi su retko kome zanimljivi “Parovi”, šou čiji dosadni i već upareni učesnici samo jedu, piju i spavaju i koji je, reklo bi se, potpuni promašaj koji košta mnogo više nego što zarađuje. Izgleda da to uviđaju i organizatori, pa su ovih dana brže-bolje tamo uveli i prekaljenog skandal majstora, eks fudbalera Sašu Ćurčića koji je, raskinuvši prethodno sa devojkom, u vilu Laneta Gutovića ušao s plavušom za koju je odmah konstatovano da je alkoholičarka i koja je, ne gubeći vreme, već na prvoj žurci drugom muškarcu predložila analni seks na brzaka; negde u osami?! Drugi je “Dvor” na “Pinku”, samo naizgled umivena verzija “Farme” bez domaćih životinja i Miloša Bojanića ali sa dugom listom drugih konfliktnih VIP likova, poput Firčija i Maje Nikolić. Inače, navodno je u pitanju autorsko delo lično Željka Mitrovića, kome se posvetio čak i otrovan u bolničkom krevetu, da gledaoci slučajno ne ostanu uskraćeni za takav doprinos tv subkulturi.

Naravno da tu nije kraj i u narednih 365 dana ćemo, prema planovima televizijskih producenata, moći da zaboravljamo svoje probleme i životne obaveze uz najmanje sedam, a vrlo moguće i više “realiti” programa, uključujući i još jednog “Velikog brata” na “Pinku”. Dokle? Verovatno još dugo jer je u pitanju odlična simbioza između potrebe vlasnika televizija da naprave relativno jeftin program koji popunjava veliko parče dnevne šeme i donosi dobru zaradu s jedne strane i opštenarodne potrebe da zaviri u tuđe sobe i krevete i da uživa u zlobi, podvalama i prostaklucima “zatočenih” ukućana koji, nakon što se opuste i zaborave na kamere, brzo pokažu širinu svoje “slovenske duše”. Tim bolje ako su u pitanju navodne “zvezde”, iako uglavnom na zalasku ili zapećku karijere jer svako ko je u zenitu može mnogo bolje da zaradi i promoviše se napolju. Ali svejedno, narod je zadovoljan i takvima i ništa lepše od uvida u intimu poznatih, koji nam tako nesebično pokazuju drugu stranu medalje zvane estrada!

Međutim, zna se šta je vrhunac i poenta svakog voajerizma i šta čeka svako ko je imao makar nekakvu predstavu o “Velikom bratu” i sličnim serijalima u drugim zemljama. Seks zapravo prodaje celu priču! U varijantama prikazanim u okolnim zemljama ga je itekako bilo, ponegde toliko da je upravo zbog toga šou i ukinut, poput orgija u Mađarskoj ili lezbejskih avantura u Bugarskoj, dok o raskalašnosti ukućana u Nemačkoj i nordijskim zemljama naši gledaoci mogu samo da sanjaju. Srpkinje se i dalje prave fine i patrijahalno vaspitane a Srbi i dalje čekaju i ako se uskoro nešto ne desi, interesovanje će itekako splasnuti. Nesumjivo svesni toga, kreatori “Dvora” su potencijalni seks skandal uvezli iz Slovenije u liku Urške Čepin koja je brzo napravila dar-mar petingujući sa svakim ko piški kroz prorez na gaćama! Ipak, iako Srbi vole da se busaju u prsa kao veliki i neodoljivi ljubavnici, veliko finale voajerizma nam i dalje izmiče. Pod uslovom da su uopšte spremni da nam ga prikažu...

Ako je za utehu, valjda ipak nismo najgori. U evrointegracijama naprednije komšije Hrvati su u “realiti” zamešateljstvo ušle pre nas ali su ga u međuvremenu i napustile. Po mnogima, prelomna tačka se dogodila kada je u tamošnjem “Velikom bratu” pobedio i kući pare poneo pripadnik romske zajednice. Dok su jedni u tome videli civilizacijski napredak glasačke mašine ili makar dobar marketinški trik na tom fonu, drugi se nisu libili da glasno kažu šta misle o tome. “Za Boga miloga, pa kaj ovo znači da pobjedi Ciganin?! Što je sljedeće, Srbin?!”. Ipak, posle par godina pauze, “VB” se ove sezone vraća i u komšiluk...

Stručnjaci nisu začuđeni i kažu da živimo u vremenu koje budi niske strasti, tako da je ljubav prema “realitijima” samo logična refleksija onoga što preživljavamo. Drugim rečima, zamena sive stvarnosti otužnom “realnošću”, u kojoj naši problemi postaju tuđi, a životi koje ćivimo, iako jednako besmisleni, makar na trenutak nisu tako prazni jer ako sve te prljave strane ličnosti poseduju i oni koji imaju sve, onda, valjda, ni mi nismo tako nenormalni kako nam se ponekad čini. Potpuno pogrešno, naravno i zapravo smo luđi nego ikad i samo još dodatno zatrovaniji smećem i beznađem koje nam se za doručak, ručak i večeru servira sa malih ekrana...
Aleksa Grubeša

Comments

Popular posts from this blog

Ako hoćeš da budeš bogat, nemoj plaćati račune?!

Opet #EXIT, a izlaza ni u najavi?!

Mediji su krivi, naravno, Mi nismo govna, aham...